Davor Kujek rođen je 9. lipnja 1979. u Zagrebu. Nakon osnovnog školovanja i opće gimnazije upisao je i završio PMF i Filozofski fakultet u Zagrebu, smjer profesor geografije i povijesti. Radi kao učitelj geografije i povijesti u zagrebačkim osnovnim školama.
Od djetinjstva je volio čitati te je bio čest posjetitelj lokalnih knjižnica, a oduvijek je prednost davao znanstvenofantastičnim i fantasy romanima. Ta se sklonost održala do današnjih dana. Čitao je i povijesne romane te s odrastanjem, a pogotovo za vrijeme i nakon studiranja, počeo je proučavati stručnu povijesnu literaturu, s posebnim težištem na vojnoj i političkoj povijesti. Oduvijek je volio brusiti vještinu pripovijedanja, a nakon nekoliko neobjavljenih novela i poluzavršenog SF romana, sve snage usmjerio je u rad na fantasy romanu koji će naposljetku dobiti naslov »Smrtnici«.
U »Smrtnicima« poseže u svoje znanje o povijesti i njenom vojnom aspektu, te za podlogu romana uzima stvaran svijet s kraja 3. stoljeća prije Krista, smješten na istočnom Sredozemlju, s tek naznačenim elementima nadnaravnog. Realistična karakterizacija likova stavljena u kontekst vremena i lišena suvremenih moralističkih okvira, te položaj »običnih« pojedinaca u spletu događaja koji mijenjaju povijest i njihove živote, ali i britak jezik, tečan stil te utemeljenje u brojnim povijesnim činjenicama, čine »Smrtnike« romanom koji iskače iz okvira te je sposoban nametnuti se i osvojiti čitatelja u vrlo kratkom roku. Autor trenutačno u istom duhu piše nastavak romana.
RIJEČ AUTORA…
»Smrtnici« su roman kojim sam odlučio donijeti nov pristup popularnom i nerijetko podcijenjenom žanru, osobni pristup koji je svakako drukčiji od onoga što najčešće možemo pronaći na policama s fantasy literaturom, koji nikome ne podilazi i za koji čvrsto vjerujem da nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
U pristupu romanu namjerno sam se udaljio od klasične arhitekture fantasy romana, gdje su junaci gotovo uvijek plošno karakterizirani, kao dobri u borbi protiv jasno naznačenog zla, u crno-bijelo obilježenom okruženju. Naprotiv, u djelo sam ugradio elemente realnog sustava vrijednosti, karakterističnog za svijet prije raširenih monoteističkih religija. Također, odrekao sam se raznolikih humanoidnih vrsta koje žive paralelno uz ljude, čija se uporaba u fantasy djelima prečesto svodi na ‘ružni su, pa mora da su zli’ i ‘lijepi su, pa mora da su dobri’.
Ovaj je roman u tom pogledu svakako drukčiji, velika je pozornost posvećena svijetu koji funkcionira i načinu na koji funkcionira. U središtu su pojedinci koji zaista jesu ljudi od krvi i mesa, i koji su nedjeljivi dio svijeta što ih okružuje, dio vojske jednoga vremena. A vojske se moraju brinuti o tome što će jesti, ratnici se umaraju u borbi i ne ubijaju pedesetoricu jednim udarcem… I da, oklopi zaista povremeno odbiju zamah mačem. Život nije bajka.
A zašto »Smrtnici«?
Zato što su glavni junaci obični ljudi, niti su otkrili nekakav prsten, niti im je drevni predak bio kralj, pa valjda i oni zbog toga moraju postati Veličanstvo, niti je itko od njih kepec koji je, eto, sin najmoćnijeg čovjeka u kraljevstvu. Ništa na njima nije posebno. »Smrtnici« su zapravo splet velikih događaja iz vizure malih ljudi. Smrtnih ljudi.
Napisao sam roman kakav bih uživao i sam čitati, a interpretacija likova i njihovih postupaka u potpunosti je rukama čitatelja.
Nadam se da ćete u knjizi uživati barem djelomično kao autor ovih redaka.
